Kao i svaka nova naučna disciplina, tako se i kompjuterska forenzika, godinama unazad, postepeno probija do statusa opšte prihvaćene metode utvrđivanja porekla i validnosti digitalnih dokaza.
Kako se metode prikupljanja, analiziranja i prezentovanja digitalnih dokaza razlikuju u državama u kojima se istraga sprovodi, jasno je da se razlikuju i propisi koji važe u odgovarajućem pravnom procesu, kao i u samoj proceduri iznošenja digitalnih dokaza u formi dokaznog materijala, prihvaćenog i prepoznatog od strane suda.
Propisi koji regulišu ovaj segment kriminalističke istrage u stalnom su zaostatku za razvojem tehnologije. Ovakav odnos je prirodno stanje koje će u budućnosti stvoriti i veće razlike, a samim tim, i uzrokovati veće probleme. Pravna nauka je, po prirodi stvari, rigidna kategorija, dok tehnologija konstantno napreduje. Primena naprednih tehnologija doživljava eksponencijalni rast, čak i u tehnološki zaostalim sredinama poput Srbije. Na ovaj način, mnoge zloupotrebe ostaju u domenu nevidljivih za pravosudni sistem.
Na sledećoj strani se možete upoznati sa međunarodnom i lokalnim zakonskim regulativama u oblasti kompjuterske forenzike.


